Opalna poezija

Sva poezija na ovoj stranici vlasništvo je odgovarajućih autora. Neovlašteno umnožavanje je zabranjeno.

Za više poezije, posjetite naše forume!

Crni opal

(Posvećeno pokojnom Percyju Marksu)

Dragulj orhideje, vilinska kruna;

Poput komadića zvijezda koji su se srušili

U sumračnim okruženjima plava ili smeđa

Davno prije.

Vrline svih dragulja koje poznajemo,

Kakav god bio njihov sjaj, nijansa ili sjaj,

Izložba crnih opala u Australiji,

I još nešto.

Jutarnje rumenilo; zlatna zraka

Oblaci u plamenu na kraju dana;

Ljubičasta brda gdje se igra divlje cvijeće

Priroda je dosadna.

Ruža se ispovijeda rosi;

Promjenjiva nijansa nemirnog oceana;

Južni križ u ponoćnoplavoj boji;

I ovo i još više.

Paleta na koju je Jehova položio

Svaka njegova boja, svaka njegova nijansa,

Da naslika svemir koji je stvorio

I more i obala.

Razbijena duga u ljusci

Njegova slava skrivena tamo gdje je pala;

Dragulj bez paralele -

Sve ovo i više.

Majka vatre koja nikad ne gori;

Kako god se dragulj okrene

Neka nova aurora se razaznaje

Neviđeno prije.

Kad je majka zemlja otkrila svoje grudi

Da pokaže kakve dragulje posjeduje,

Crni opal daleko je nadmašio ostale

I još nešto.

Čini se kao da Kupidonovo srce gori;

Ili pjegava pastrva u planinskom potoku;

Ljubavni sjaj u djevojačkom snu

Kad srca obožavaju;

Dok sunčeve zrake padaju kroz rozete

U aureolama na zidu katedrale -

Božji blagoslov na svima nama -

Još jedan blagoslov.

Duh noći, duša dana;

Kako sjaji, nitko ne može reći,

Osim da to bude neka nebeska zraka

Poslano prije

Čiji draguljasti sjaj tipično predstavlja

Slava svijeta koji leži

Iza vrata raja

Zauvijek više.

Po

Fred Emerson Brooks

Opali

Jutro i večer,

Podne i noć,

Miješajući njihove nijanse

U promjenjivom svjetlu.

Postavljena paleta

Za slikanje scene,

Čarobnjak bez sumnje,

Pomiješala sam tu divnu zelenu.

Počinje li duga

U zemlji gdje leže?

Susreće li se zora sa zalaskom sunca,

Kombiniranje njihovih boja?

Neki su poput mjesečine,

Posuto zvijezdama,

Bijela vrata klaustra

Sa blistavim zlatnim polugama!

Karnevalska noć,

Trakice i cvijeće,

Baloni veseli i svijetli,

Konfeti u tuševima!

Plamenovi u mozaiku,

Blistavo i veselo,

Zatim uglađeno i elegantno

S blijedo sivim odsjajem.

Poput trešnjinog svjetla

Kraj jednog putovanja,

Svijetlo uz kamin

I osmijeh prijatelja.

Od Margaret McEwin

Za više poezije, posjetite naše forume!

Opal

Ti si led i vatra

Dodir tvoj prži mi ruke poput snijega

Ti si hladan i plamen

Ti si grimizna boja amarilisa

Srebro mjeseca dodirnulo je magnolije.

Kad sam s tobom,

Moje srce je zaleđeno jezero

Sjaji uznemireni baklji

Amy Lowell

Opal

Zabačeni kraj , poznati australski pjesnik Henry Lawson Stara godina je prošla, a nova se vratila, u sušnim tjednima suše; Ček koji je strigač zaradio bio je potrošen, a šupe su bile izrezane; Riječi krčmara bile su kratke i rijetke, a pogled krčmara crn - I došlo je vrijeme, kao što je strigač znao, da odnese svoju robu Zabačeni kraj. Jer vrijeme znači skitati se, i moraš skitati, gdje su šipražje i ravnice široke, Rijetko ima staze kojoj čovjek može vjerovati ili planinskog vrha koji bi te vodio; Cijeli dan u prašini i vrućini - kada je ljeto na putu - S ograničenim želucima i žuljevitim stopalima, nose svoju robu Zabačeni kraj. On je skitao iz kolibe tamo, kada su dani bili dugi i vrući, Bez ikoga tko bi znao ili mario je li umro na putu ili ne. Siromašni u gradu imaju prijatelje u jadu, bez obzira koliko im nedostaje, Ali samo Bog i trgovac robom znaju kako siromah živi Zabačeni kraj. Ponovno je prosio po suhim Paroo i Warrego stazama, I živio je kao pas, kao što to rade swagmanti, sve do zapadne obale stanice; Ali ljudi je bilo mnogo, a šupe pune, jer je posao u gradu bio slab - Putnik nikada nije dobio ruke s vunom, iako je godinu dana lutao po Zaleđu. U zagušljiva podneva kada su mu leđa bila izvijena od tereta, a zrak se činio mrtvim, A voda se zagrijavala u vreći koja je visjela na njegovoj bolnoj ruci poput olova. Jer u vrijeme poplava, kada su ravnice bile mora, a grmlje hladno i crno, On je orao blato do drhtavih koljena i plaćao za svoje grijehe Pozadi. I prljav, nemaran i star nosio se, dok mu je svjetiljka nade slabila; Lutao je godinama, dok mu se swag koji je nosio nije činio dijelom njega samog. Poput vola koji vuče po pješčanim kolotrazinama, slijedio je turobni put, Bez ikakve misli osim da stigne do koliba kada sunce zađe Pozadi. Jednog dana slučajno je naišao na sjeverni vjetar koji mu je puhao u lice poput daha od paljevine. Napustio je put i krenuo prema rezervoaru za koji je znao - da je to kraći put do smrti; Jer dno rezervoara bilo je tvrdo i suho, i ispresijecano mnogim pukotinama. I, oh! strašno je umrijeti od žeđi u šipražju u Zaleđu. Došao je gonič, ali granica zakona bila je istočno mnogo milja: Nikada nije prijavio ono što je vidio, jer se nije isplatilo. Rezervoari su puni, a trava je visoka u mulgi izvan puta, gdje izbijeljene kosti bijelca leže pokraj njegove trule robe u Zaleđu. Jer vrijeme znači bacanje, i moraju ići, gdje su ravnice i šipražje široki, Rijetko ima staze kojoj čovjek može vjerovati ili planinskog vrha koji bi ga vodio;